Geografske karakteristike Drniša i drniškog kraja
Prvi pisani spomen Drniša potječe iz 15. stoljeća. Mišljenje je povjesničara Frane Dujmovića da se Drniš prvi put spominje pod imenom Ključić oko 1340. godine. Prodiranje Turaka u Dalmaciju započinje već od 1415. godine od kada je ovaj kraj izložen kontinuiranoj pljački i paležu, a 1522. godine Drniš i susjedni gradovi Knin i Skradin padaju pod tursku vlast, te se već od 1528. godine uspostavlja stalna sudska ispostava – nahija u Drnišu.
Dalmacija je u 19. stoljeću bila gotovo isključivo poljodjelska, seljačko-težačka zemlja, a njena poljoprivredna proizvodnja bila je najniža u Austro-Ugarskoj Monarhiji, tako da ljetina često nije mogla prehraniti stanovništvo. Najteže je bilo u zagorskom djelu te je upravo u toj siromašnoj Dalmaciji opasnost od oskudice i gladi bila stalna sve do propasti Monarhije. Politička općina Drniš pripada tom pasivnom, siromašnom dalmatinskom zaleđu, Dalmatinskoj zagori, kraju koji je "zaboravljen" od strane države, kao i cijela Dalmacija.
Šibensko-kninska županija ima otprilike 120.000 stanovnika, s BDP-om od oko 3.500 $ po stanovniku, što je daleko ispod prosjeka u Republici Hrvatskoj, koji iznosi oko 8.500 $ (podaci iz 2008. god.). Zbog ratnih razaranja te prestanka rada većih industrijskih poduzeća, broj zaposlenih u odnosu na predratno vrijeme manji je za oko 10.500 (podaci iz 2008. god.).
Menđušić (1995) u djelu "Drniška krajina u pretpovijesti" definira područje Drniške krajine. Kaže kako se pod Drniškom krajinom podrazumijeva područje obuhvaćeno granicama bivše općine Drniš, omeđeno rijekom Krkom na sjeverozapadu te Prominom na sjeveru i, dalje prema istoku, visokim lancem Svilaje, a na jugu i jugozapadu zamišljenom crtom razgraničenja između šibenskog i splitskog zaleđa.
Drniš je jedan od pet gradova u Šibensko-kninskoj županiji. Smješten je u njezinom središtu, na mjestu gdje se susreću mediteranska i kontinentalna klima. Od županijskog središta, Šibenika, udaljen je 32 km, a od Knina 24 km. Kao i ostali gradski centri kontinentalnog dijela Dalmacije, i Drniš je populacijski manje mjesto. Kako je već prije navedeno, područje drniškog kraja poklapa se s teritorijem bivše općine Drniš. Grad Drniš, nekadašnje općinsko središte, imao je 1991. godine 14.653 stanovnika. Za vrijeme Domovinskog rata grad je, kao i veći dio teritorija nekadašnje općine, bio okupiran, znatno devastiran i opljačkan. Velika ratna razaranja i velike migracije stanovništva ovaj su prostor depopularizirali. Drniš je oslobođenje dočekao kao jedan od najoštećenijih gradova na području Dalmacije. Prema posljednjem popisu stanovništva (2011. god.), grad Drniš ima 3.332 stanovnika i najveće je gradsko naselje u središnjem dijelu Šibensko-kninske županije i administrativno-upravni centar Petrova polja, Zagore, Miljevačkog platoa i Promine.
Možda najvažnija kulturna institucija Drniša je Gradski muzej Drniš. Službeno je osnovan 1971. godine pod nazivom Muzej Drniške krajine, a u sastavu nekadašnjeg Centra za kulturu Drniš. Djelokrug muzeja je prostor nekadašnje općine Drniš (grad Drniš i općine Ružić, Promina i Unešić). U Muzeju se čuva kulturno-povijesna građa s ovih prostora, a posebno mjesto zauzima galerijski postav radova Ivana Meštrovića. Ivan Meštrović je oporučno gradu Drnišu darovao 26 svojih radova za buduću muzejsku zbirku koju je tek trebalo utemeljiti. Tijekom Domovinskog rata zgrada muzeja je velikim dijelom uništena, a fundus muzeja opljačkan i uništen. Nakon oslobođenja Drniša odmah se pristupilo obnovi muzejske zgrade i prikupljanju kulturno-povijesne građe. Intenzivno se tragalo za ukradenim predmetima, što je rezultiralo povratkom najvećeg dijela njih. Od 2000. godine Muzej Drniške krajine izdvaja se iz Pučkog otvorenog učilišta Drniš i postaje zasebna institucija pod imenom Gradski muzej Drniš. 05. srpnja 2013. u Gradskom muzeju Drniš postavljena je izložba posvećena drniškom pršutu, a autor izložbe je viši kustos muzeja Davor Gaurina. Izložba se postavlja u suradnji s Udrugom proizvođača Drniškog pršuta.
